KAKO NABAVITI, PAZITI, MAZITI I VOLJETI ČETVERONOŽNOG DLAKAVCA U SVOM DOMU
Pomislili ste kako bi bilo zgodno da nabavite četveronožnog ljubimca, psa ili mačku…
ili Vas je na to nagovorilo dijetete?
U ovom slučaju razmislite još jednom:
dijete do 10 god. života ne može preuzeti brigu o ljubimcu, a zainteresiranost najčešće prestaje nakon nekoliko dana.
Jeste li spremni preuzeti kompletnu brigu?
Prije nabavke još jednom razmislite – nabavljate ljubimca, novog člana obitelji
o kojem ćete brinuti, nadajmo se, barem slijedećih 15 god.
Godišnji odmor? Skijanje?
A kuda s ljubimcem?
Radite do 18 h a nikoga nema kod kuće cijeli dan?
A gdje će biti ljubimac?
No dobro!
Uspješno ste riješili sve nedoumice i odlučili ste nabaviti psa. Pitanje je kakvog i gdje ga nabaviti, da li čistokrvnog ili spasiti nekog mješanca?
Čistokrvni psi svojim porijeklom garantiraju neke karakteristike i eksterijerne i karakterne. Kod mješanaca ne znate što uzimate, pa se lako dogodi da u svoj miran dom unesete preslatkog, ali strastvenog lovca koji će htjeti bar 3-5 sati dnevno juriti po šumi, a s balkona bi vrlo rado poletio za golubom ili agresivca koji će se tući sa svim psima i biti jako dobar čuvar, pa ćete ga morati zatvarati u kupaonicu kad Vam dolaze gosti.
No, većinom se to pravilnim odgojem može ublažiti.
Raspitajte se o pasminama i odaberite onu koja Vam se sviđa i uklapa se po
karakteristikama u Vaš način života.
Odlučili ste, našli leglo i krenuli u izvide. Neki su Vam rekli: nemojte najmanjeg, nemojte
najvećeg….
Uzmite štene koje Vam se najviše sviđa, jer sigurno se temperamentnoj osobi koja traži
društvo za izlete i šetnje, neće svidjeti štene koje Vas nije došlo ni pogledati već je
nastavilo spavati. Onog pravog prepoznat ćete sami, pazite samo da je zdravo.
A što sad?
Štene ste nabavili, dovezli doma, ali što će jesti, treba li ga odmah odvesti u šetnju, voditi
veterinaru, kako će naučiti gdje se što radi, ajoj ima i buhe?!?
Štene ste nabavili, dovezli doma, ali što će jesti, treba li ga odmah odvesti u šetnju, voditi
veterinaru, kako će naučiti gdje se što radi, ajoj ima i buhe?!?
Ukratko ću pokušati dati par savjeta novim vlasnicima pasa.
Štene koje ste donijeli doma, u šoku je jer je odvojeno od poznate sredine,majke i braće,
utrpano u neku limenu kutiju koja se kreće i pri tom jako ruži, a zatim dovedeno u sasvim
nepoznatu sredinu u kojoj sve više nepoznatih ljudi skače oko njega, zivka ga, diže na ruke,
spušta, pokazuju neke kutije i sl. Pustite štene da se smiri, samo razgleda, upozna prostor i
odmori se. Tek tada mu ponudite jelo na mjestu gdje će to raditi i kasnije. Prvo vrijeme
nemojte mu još promijeniti i hranu, dajte mu ono na što je navikao kod bivšeg vlasnika.
Štene u dobi od 2 mj. treba minimalno 4 obroka dnevno i uvijek svježe vode po volji.
A sad - gdje će psić spavati?
To morate odrediti Vi. Ako Vas ne smeta da je psić u spavaćoj sobi uz Vas, za njega će to
biti lakše, ali ne zaboravite da će biti prilika kad će doći iz šetnje umoran i blatan ili pokisao
i htjet će se odmah odmoriti i naspavati- na svom mjestu. No dobro, uz Vas će se osjećati
sigurnije i zaštićenije, pa će period privikavanja trajati kraće. Samo nemojte misliti, pa nek
sada prvih par dana bude s nama, a onda ćemo ga premjestiti u drugu prostoriju- period
privikavanja na novu prostoriju bit će duži i bolniji nego ako to učinite odmah.
Ako ste odlučili da pas spava u dnevnom boravku, onda ga otpočetka na to i priviknite:
pokažite mu njegovo mjesto, zatvorite vrata i otiđite spavati. Možda će prvih nekoliko noći
oštro protestirati – cviliti, lajati ili grebsti po vratima. Nemojte mu zamjeriti, strah ga je i
osjeća se napušten ALI nemojte mu popustiti, IGNORIRAJTE GA- kraće će trajati nego ako
će svaki put kad zacvili dobiti Vašu pažnju, makar i negativnu. To mora proći svaki psić, a i
susjedi će već za par dana zaboraviti i opet Vas veselo pozdravljati.
Prvo uzbuđenje je prošlo, psić se priviknuo na novu sredinu, Vi na njega i sada bi za njega
htjeli sve najbolje.
Iza ovog prvog dijela privikavanja slijedi
Što s cijepljenjima, trebam li odmah veterinaru?
U toj dobi štenci su najčešći očišćeni od glista i prvi put cjepljeni, pa ste u tom slučaju mirni
14-tak dana. Ako to nije slučaj ili ste uzeli štene mlađe od 7 tjedana, treba ga nakon par
dana provedenih kod Vas prvo očistiti od crijevnih parazita, a zatim i cijepiti protiv
štenećaka, parvovirusne infekcije crijeva, leptospiroze i hepatitisa.
Shema cjepljenja štenaca:
PSEĆE ZARAZNE BOLESTI:
– treba cijepiti sa 7 tjedana
– ponoviti cijepljenje sa 10 tjedana
– ponoviti cijepljenje sa 13 tjedana
Prije svakog cijepljenja provodi se čišćenje od crijevnih parazita.
Pri prvom dolasku veterinaru raspitajte se radi li za hitne slučajeve od 0-24 h i odlučite se
za jednog veterinara. Taj će onda imati bolji uvid u kompletno zdravlje Vašeg psa.
Pri prvom posjetu veterinar će psića pregledati i uputiti Vas u to što treba raditi – očistiti
crijevne parazite, cijepiti, mikročipirati ili nešto drugo, te Vas uputiti u daljnji tijek i datume
predstojećih cijepljenja i ostalih preventivnih zahvata
Štene ne smije u šetnju i druženja s drugim psima barem 14 dana iza posljednjeg cjepljenja
protiv psečih zaraznih bolesti, ali kroz to vrijeme možete nabaviti vodilicu i ogrlicu i
privikavati štene da nosi ogrlicu i po stanu ili dvorištu hoda na lajni…
Prvo uzbuđenje je prošlo, psić se priviknuo na novu sredinu, Vi na njega i sada bi za njega
htjeli sve najbolje.
Koju hranu izabrati, kuhanu ili dehidriranu, konzerve i koje?
Dehidrirana hrana je svakako najjednostavnija i po sastavu najkompletnija, te pruža
psu sve hranjive tvari u upravo potrebnim omjerima. Kod nas na tržištu postoje
razne dobre hrane, primjerice NATUR DOG, MONGE… koju većina pasa vrlo dobro
prihvaća. Probajte postepeno dati psu hranu za koju odlučite da će jesti: ako je rado jede,
nema proljev i ne povraća, znači da mu je dobra.
Preporučam da štene do 18 mjesei hranite kvalitetnom hranom i pri tom pazite da hrana
odgovara dobi i veličini Vašeg psa. Osim dehidrirane hrane svom ljubimcu slobodno dajte i
kuhano meso bez masnoća, (sve osim svinjetine), rižu, žgance, kiselo mlječne proizvode
–OPREZNO-neki psi ih ne podnose i svo povrće osim onog koje napuhava. Budite pažljivi –
nemojte davati jedan obrok kuhani, a jedan suhi, pomiješajte ih zajedno jer će inače rado
suhi preskočiti da dočeka onaj kuhani koji je boljeg okusa.
Osim ove prehrane danas na tržištu postoji i specijalna sirova gotova hrana za pse BARF
koja je najbliža prirodnoj prehrani predaka naših ljubimaca. Osobno sam zagovornik ovog
načina prehrane jer se pokazalo da ljubimci na ovoj prehrani imaju daleko manje
zdravstvenih problema, ali naučite psa da jede i dehidriranu hranu. Vrlo je nepraktično ići
na put sa škrinjom punom zaleđenog BARF-a.
ŠETNJE, OBAVLJANJE NUŽDE
Velika nedoumica nastaje u vezi sa šetnjama i obavljanjem nužde. Gdje će štene vršiti
nuždu, da li ga je bolje odmah voditi van ili ne, a ako ne što mu ponuditi za obavljanje nužde?
Veterinar Vam je rekao da van smije tek 14 dana nakon trećeg cjepljenja, a Vi ste ga sada
cjepili prvi put, pa to je još 1,5 mjesec, a što do tada?
Za početak štene mokri i ima stolicu svakih 3 sata, pa iz praktičnih razloga savjetujem da je
lakše uzeti neku plitku kutiju, u nju staviti stare novine ili piljevinu, podlogu za
inkontinenciju-pelenu i smjestiti je u neki pokrajnji dio stana te štene naviknuti da nuždu
obavlja u nju. Kako će štene rasti, to će se i učestalost ovih potreba smanjiti pa će i odlasci
van biti lakši. Ovaj period se poklapa s vremenom između drugog i trećeg cjepljenja,kad će
Vam i veterinar reći da ga možete izvesti van da obavi nuždu i malo se poigra – ALI NE NA
MJESTA GDJE SE OKUPLJA VEĆI BROJ PASA I NE U KONTAKT S DRUGIM PSIMA.
U tom periodu privikavanja nemojte se niti jednom oglušiti na njegovu molbu da ga
izvedete, jer on još ne može zadržavati obavljanje nužde. Kad zatraži – što hitnije ga
odnesite van.
Ne dozvolite da pri tom sam trči po stepenicama jer je to prilično opterećenje za kosti i
zglobove, radije ga po stepenicama nosite.
Konačno je štene sveprocijepljeno, naučilo je obavljati nuždu vani (iako to još ponekad
obavi i doma) i sad možete obaviti posljednje pripreme za prvu dulju šetnju.. Prije polaska
u dužu šetnju štene treba zaštititi od krpelja. Kod nas sezona krpelja traje 12 mjeseci u
godini,nemojte misliti da ih nema kad je vani snijeg.Danas na tržištu postoje velik broj
izuzetno učinkovitih sredstava protiv krpelja, ali neka su u toj dobi i jako opasna za Vašeg
ljubimca.U toj dobi štene je od krpelja najbolje zaštititi Frontline, Fyprist sprayom koji je za
tu dob najmanje opasan a najpouzdanije štiti od tih opasnih nametnika. Dobro ga
pošpricajte da bude cijeli mokar, a područje oko očiju umijte rukom, ili za prvi put to
možete učiniti kod veterinara.
I krećemo u prvu šetnju!
I opet pitanja: da li da ga pustim s lajne, hoće li pobjeći i sl.?
Štene, kao i odraslog psa, po ulicama i parkovima u gradu koji su blizu prometnih ulica
vodite na lajni. U šumi ili na nekoj većoj zelenoj površini udaljenoj od prometa i gdje je to
dozvoljeno, pustite ga slobodnog. On će malo njuškati, malo se poigrati s lišćem, nekom
granom, a onda doći k Vama u nadi da ćete se dalje Vi igrati s njim. Nemojte mu to
uskratiti jer se najbolji kontakt s psom ostvaruje u zajedničkim pothvatima-penjanje na
brdo, igra s lopticom ili trčanje po livadi dok Vas on hvata za nogavice od hlača.
Preporučam da se u ovoj fazi uključite u rad neke škole za pse,gdje ćete zajedno sa svojim
psom proći kroz faze socijalizacije, odgoja, te dobiti odgovore na većinu pitanja u vezi s
ponašanjem svog ljubimca. Osim toga u takvim školicama ostvarujete odličan odnos s
Vašim psom ali i s drugim vlasnicima pasa.
Što ranije krenete sa socijalizacijom i odgojem svog psa, to ćete prije u zajedničkim
šetnjama zaista uživati.
Nakon povratka sa šetnje, psa slobodno operite u mlakoj vodi – noge, trbuh i sve blatne
dijelove, ali ga nemojte često kupati u šamponu.
Sa šamponom ga kupajte 2-3x godišnje. Higijena kože i dlake održava se svakodnevnim
češljanjem i četkanjem.
Osim toga ovisno o pasmini neke ćete ljubimce morati kupati, šišati ili trimati. Raspitajte se
za nekog frizera koji se bavi šišanjem ili trimanjem baš te pasmine i stupite u vezu s njim.
On će Vas najbolje uputiti kako održavati dlaku tih pasmina.
Ovim sam pokušala u kratko obuhvatiti najčešća pitanja u prvo vrijeme nakon dolaska šteneta u kuću.
A sada, malo opširnije o najčešćim problemima!
NAJČEŠĆI SIMPTOMI BOLESTI,
KAKO PREPOZNATI
BOLESNOG PSA ILI MAČKU
I
ŠTO TREBATE GLEDATI
Bolest ćemo najprije opaziti po promjenama u ponašanju psa. Inače živahan i veseo
postaje bez razloga miran, povučen, pospan, ne jede i ne zanimaju ga igračke, ili je
naprotiv postao razdražljiv, nemiran, ne može se smiriti, stalno se diže i želi nekud otići, a
sve bez nekog razloga i cilja. U organizmu se očito dešavaju neke promjene. Za vrijeme
bolesti svi su procesi u organizmu burniji i jači, što možemo primjetiti po povišenju trijasa;
temperatura, bilo i disanje.
Temp. zdravog psa u mirovanju iznosi, ovisno o veličini i starosti psa, od 37,5-39 *C,
mjereno rektalno, a broj otkucaja srca je 60-120 o /min, broj udisaja 10-40/min.
Mjerenje se uvijek obavlja na odmorenom psu barem 1 sat nakon obroka.
Temperaturu mjerimo u turu običnim toplomjerom 3-4 min., a bilo mjerimo ili na srcu s
lijeve strane grudnog koša ili na arteriji s unutarnje strane zadnje noge u žlijebu između mišića.
1.POVRAĆANJE
Vrlo često pas bez prethodnih simptoma bolesti počinje povraćati. Ovo stanje može biti
izazvano velikim brojem razloga: od prejedanja hranom, kada će pas povratiti višak hrane,
ali pri tom neće pokazivati ostale simptome bolesti i povraćanje se više neće nastaviti. U
tom slučaju pripazite da slijedećih nekoliko dana Vaš ljubimac jede dijetnu hranu u malim
obrocima, češće kroz dan.
AKO SE POVRAĆANJE NASTAVI, a pas se ponaša bolesno (miran je, bez apetita) potražite
stručnu pomoć veterinara, možda je progutao neko strano tijelo…
U takvim prilikama obično izostaje stolica, a vrlo brzo povraćeni sadržaj mirisom i
sadržajem počinje nalikovati stolici. Nemojte čekati niti jedan trenutak do odlaska
veterinaru, dragocjena Vam je svaka minuta.
Često nakon prvih povraćanja uslijedi i proljev. Tada kažemo da se radi o upali želuca i
crijeva. Ako bi u povraćenom sadržaju primjetili krv svakako to spomenite veterinaru.Isto
je vrlo važno primjetiti koliko nakon uzimanja vode pas povraća kao i kakav je povraćeni
sadržaj, kao i način kako pas povraća: da li sadržaj izleti iz njega pod tlakom kao vodoskok
ili jednostavno iscuri iz njega ili se pak ljubimac muči da povrati. Sve što primjetite može
pomoći u donošenju brze dijagnoze. U svakom slučaju treba znati da pas lako povraća, ali
ako se povraćanje nastavi, a pas izgleda bolesno, brzo treba potražiti pomoć veterinara.
Ponekad se dogodi da psi koji jedu jednom dnevno ili im je razmak između večernjeg i
jutarnjeg obroka predugačak, ujutro natašte znaju povraćati. Tu se uglavnom radi o
povračanju bijele ili žute pjene, a pas ne izgleda bolesno i ima apetit. U tom slučaju bit će
dovoljno smanjiti razmak između obroka ili ubaciti još jedan međuobrok u danu i ovi će
simptomi nestati.
Ukoliko nakon obroka Vaš pas pokuša povraćati, ali mu to ne uspijeva ili Vam se čini da
povrača samo nešto bijele pjenaste tekučine, a pri tom je nemiran, ne može si naći mjesto,
a područje trbuha se počinje nadimati, ne čekajte niti časa – TORZIJA ŽELUCA JE BOLEST
KOJA VEĆ ZA NEKOLIKO SATI ZAVRŠAVA UGINUĆEM.
Hitno psa u auto i do veterinara .
Kako uglavnom svi drugi obrok svojim ljubimcima dajemo predvečer, tako je i torzija
želuca najčešća u noćnim satima. Iz tog razloga je kod prvog posjeta veterinaru vrlo bitno
upoznati se s tim da li ima dežurstvo i na koji način mu se javiti u takvim slučajevima!!!
2. PROLJEV
Često već nakon par dana provedenih kod Vas štene dobije proljev. U početku, taj proljev
nije učestao, a psić se normalno ponaša. Ali, vrlo brzo, proljev postaje smrdljiva voda,
štene se muči svaki čas, neveseo je i povraća: ovakvo stanje zahtjeva hitan odlazak
veterinaru. Uzroci nastanka proljeva su mnogobrojni od obične promjene hrane do nekih
vrlo opasnih virusnih i bakterijskih bolesti.
Štene vrlo brzo dehidrira pa s odlaskom veterinaru nemojte odugovlačiti. Uz odgovarajuću
terapiju veterinar će Vam preporučiti i odgovarajuću dijetu za Vašeg ljubimca koje se onda
striktno i pridržavajte, točno onako dugo kako je preporučeno, jer svaka prerano
prekinuta terapija može dovesti do kroničnih problema s probavnim traktom.
Vrlo je bitno da veterinaru znate opisati kakva je stolica (kašasta, vodenasta), koje boje i
koliko je učestala. Obratite pažnju ima li u njoj svježe krvi ili je crna, postoje li tragovi sluzi…
Boja stolice sama po sebi može biti vrlo znakovita-crna stolica ukazuje na krvarenje u
prednjem dijelu probavnog trakta ( usta, jednjak, želudac, tanka crijeva), svjetla, bijela
stolica na probleme u izlučivanju žući, svježa krv u stolici pokazuje nam da se radi o
krvarenju iz debelog crijeva, a masna stolica na problem s gušteračom.
Ukoliko dobro znate opisati simptome možete znatno olakšati i ubrzati vrijeme potrebno
za donošenje dijagnoze. Najbolje rješenje je uzeti uzorak stolice prije posjete veterinaru.
Kod gradskih pasa i u prenapučenim sredinama čest uzrok proljeva je i parazitski
mikroorganizam tzv. Giardia koja se prenosi putem kontaminirane vode, tla, hrane …
3. OPSTIPACIJA ILI ZATVOR
Oprez s kostima!!!
Usprkos tome što nas još u vrtiću uče da pas jede kosti- to nije istina. One za psa
nemaju nikakvu prehrambenu vrijednost i on od njih ne može gotovo ništa probaviti.
Kosti možete dati samo mlađem psu i to samo goveđe kosti od buta sirove, s
kojih će skinuti ostatke mesa, hrskavice i spongioznog dijela kosti.
Ostale kosti su vrlo opasne i izazivaju samo probleme.
Kosti peradi, janjeće i kosti divljači, kao i kuhane goveđe kosti lome se prilikom
žvakanja u oštre komadiće koji mogu mehanički oštetiti jednjak, želudac i crijeva, a sve
pojedene kosti stvaraju u crijevima tvrdi čep koji ponekad psi nemogu izbaciti, pa nastaje
tzv. zatvor.
AKO primjetite da se Vaš pas dugo muči, a stolica ne izlazi, pokušajte mu pomoći s
malo parafinskog ulja (nikako ricinusovog ili nekog drugog)
Parafinsko ulje će malo omekšati tvrdi sadržaj i podmazati crijeva, pa će stolica lakše
kliznuti van. Ako se to uskoro ne dogodi, potražite pomoć veterinara.
Do opstipacije može dovesti i nakupljanje glista u crijevu, što se češće događa kod štenadi.
Zato oprez kod svakog čišćenja crijevnih parazita kontrolirajte stolicu slijedeća 2 dana.
Svaka opstipacija koja traje duže od dva dana zahtijeva hitan odlazak veterinaru.
4. APETIT
Obično je gubitak apetita najznačajniji simptom koji primjetimo.
Obratite pažnju da li pas ima želju pojesti jednu vrstu hrane, a drugu odbija ili nema uopće
apetit. Ili možda veselo prilazi hrani, ali odskoči čim uzme prvi zalogaj. Vrlo bitno je i koliko dugo traje nedostatak apetita.
Svaki izostanak apetita kod pasa koji inače vole jesti je znak za odlazak veterinaru.
Ima i ljubimaca koji nisu halapljivi, često biraju i vrijeme i vrstu hrane koju bi jeli,
pa kod takvih pasa postoji problem s utvrđivanjem izostanka apetita.
Vrlo često se dogodi da se naš muški ljubimac najnormalnije ponaša, ali odbija hranu kroz
nekoliko dana. Obratite pažnju da li se u susjedstvu možda tjera neka kujica, jer tada naš
ljubavnik ima drugih preokupacija, pa izostanak apetita nije znak bolesti.
5. MOKRENJE
Normalno je da odrasli muški pas u šetnji mokri često i gotovo na svako drvo, a
kuja, osim kratko prije tjeranja, mokri tek 2-3 puta u toku cijele šetnje. Ovo je fiziološki i
uvjetovano je obilježavanjem teritorija kod mužjaka.
Ukoliko primjetite da Vaš pas neobično mokri: gledajte koliko često mokri i koje
količine mokraće, kakav stav pri tom zauzima i kakva je mokraća. Da li životinja pri
mokrenju zauzima normalan položaj ili se grči i pri mokrenju pokazuje bolnost, da li je mlaz
mokraće normalan ili mokraća izlazi u kapima-može se raditi o upali mokraćnog mjehura ili
kod mužjaka o problemima s prostatom.
Bitno je primjetiti i boju mokraće- da li ima vidljive krvi, sluzi , da li je mokraća
kompletno krvava ili krvi ima samo na početku ili samo na kraju.
Prije odlaska veterinaru, a kod bilo kakvih problema s mokrenjem, s odlaskom
veterinaru nemojte odugovlačiti, uhvatite uzorak mokraće u čistu plastičnu
posudu(nemojte je prati deterđentom) i najbolje bi bilo da u roku 2 sata dođete s psom i
uzorkom do veterinara..
Osim problema u mokraćnom traktu, promijenjena mokraća može ukazivati i na
neke opasne sistemske bolesti: npr, krvava mokraća na piroplazmozu, bolest koju prenose
krpelji.
Bitno je zamijetiti i da li pas pojačano pije vodu i kolika je ukupna količina mokraće.
Pojačana žeđ i količina mokraće mogu biti simptomi šečerne bolesti (diabetes melitus) ili
gnojne upale maternice (pyometra) kod kuja-hitno veterinaru!!!.
6. HROMOSTI (ŠEPANJA)
Vaš mladi pas naglo je počeo šepati, bez nekog Vama poznatog razloga- posjetite
veterinara.
Bolesti kostiju i zglobova kod pasa su mnogobrojne, a neke i vrlo opasne.
Obratite pažnju da li jače šepa nakon mirovanja ili nakon šetnje i napora, pa za odlazak
veterinaru odaberite vrijeme kad najjače šepa.
7. KAŠALJ
Kašalj može biti znak neke viroze, pa ako Vaš ljubimac počne naglo kašljati kao da mu
je nešto zapelo u grlu, a pri tom dobro jede i veseo je, nemojte mu odmah gurati prste u
grlo i tresti ga za zadnje noge – najvjerojatnije ima virusnu upalu gornjih dišnih puteva.
Usprkos neugodnim simptomima, bolest nije smrtonosna ali treba posjetiti veterinara
da ne bi došlo do komplikacija (sekundarna upala pluća i sl.).
Ipak da ne pomislite, nije svaki kašalj bezopasan, iskašljava li Vaš pas krv ili se ponaša
bolesno – može se radi o trovanju otrovom za štakore. Ti preparati sadrže dikumarol koji
onemogućava grušanje krvi u organizmu, pa dolazi do opsežnih krvarenja, bilo unutarnjih
ili vanjskih, koja se ne mogu zaustaviti.. U tom slučaju ne čekajte niti časa, požurite do
veterinara, stvar je vrlo hitna.
Primjetite li da Vaš pas kašlje samo povremeno, obratite pažnju da li se umara brže
nego prije, da li jače kašlje pri nekom uzbuđenju, a pri tom mršavi ili ima otekline u
području trbuha ili po nogama- posjetite veterinara jer Vaš pas vjerojatno ima problema sa
srcem. Nemojte dugo čekati jer uz pravilnu terapiju možete svom ljubimcu dosta produžiti
kvalitetan život.
PRVA POMOĆ
Može nam se dogoditi da usprkos svoj našoj pažnji naš ljubimac strada i to tako da
mu morate ukazati pomoć ODMAH, ne gubeći vrijeme.
To je najčešće potrebno nakon prometnih nesreća, u slučajevima sunčanice, omarice i sl.
U slučaju da Vam je psa udario auto i nakon toga on nepomično leži nemojte ga
odmah podizati, možda je slomljena kralježnica- podignite ga na neku tvrdu podlogu na
kojoj ga odnesite do veterinara.
Ukoliko se podignuo, ali ne opterećuje nogu, ne činite ništa, s najmanje pokreta odvedite
psa do veterinara- laičke fiksacije prelomljene noge osim što su za psa vrlo bolne najčešće
neće puno pomoći.
Ukoliko Vaš pas jako krvari, čvrsto podvežite mjesto krvarenja ili pritisnite gazu na to
mjesto i požurite do veterinara, koji će krvarenje pokušati zaustaviti. No, upozoravam da
su vanjska krvarenja obično bezazlenija iako dramatično izgledaju od podmuklih
unutarnjih krvarenja.
Velika opasnost kod prometnih nesreća i drugih trauma je šok-psa utoplite i brzo
veterinaru. U slučaju nastanka raznih većih rana, površinskih ili dubljih, bitno je ranu zaštiti
od daljnih zagađenja (stavite sterilnu gazu preko rane) i otiđite do veterinara koji će ranu
očistiti,i isprati, izvaditi sva eventualna strana tijela i prljavštinu, obraditi i zašiti. Šivanje je
moguće u prvih nekoliko sati nakon ranjavanja, zato nemojte dugo čekati.
Ako Vaš ljubimac strada tako da u području prsnog koša ima duboku i veliku ranu kroz koju
izlazi zrak, stvar je vrlo opasna- na ranu stavite gazu i preko nje veći najlon te čvrsto
pritiščući ranjeno mjesto odjurite do veterinara.
U slučaju ugriznih rana, kad je Vaš veseljak stradao od nekog ne tako dobronamjernog
prijatelja, treba biti vrlo oprezan. Vrlo male ranice od zuba najčešće se brzo zagnoje, pa
takve rane treba dobro isprati a psa zaštiti antibiotikom.
SUNČANICA
Slijedeća situacija koja traži Vašu hitnu intervenciju su slučajevi sunčanice i omarice.
Sunčanica nastaje kao posljedica direktnog utjecaja sunčeve topline s posljedičnim
pregrijavanjem tijela naročito glave.
Omarica pak nastaje pregrijavanjem cijelog organizma u pregrijanoj i vlažnoj atmosferi
bez vanjskog zraka, u kojoj se životinja dahtanjem ne može osloboditi suvišne topline.
Oba stanja ćete prepoznati po tromosti, teturanju i otežanom disanju, a temperatura
tijela je značajno podignuta.Pas vrlo brzo može uginuti.
ODMAH ga smjestite u umjereno hladnu prostoriju, da mirno leži s glavom prema dolje.
Na glavu mu možete staviti hladne obloge.
Ukoliko ste u mogućnosti, pozovite veterinara da dođe do psa, nemojte ga staviti u
pregrijani auto i voziti do veterinara.
Ovo stanje puno je bolje spriječiti nego liječiti, pa Vas stoga upozoravam da psa za
vrijeme toplog vremena ne ostavljate u automobilu čak niti na kratko, a isto tako pripazite
da se Vaš ljubimac uvijek može skloniti na sjenovito mjesto i da uvijek ima dovoljno svježe
vode.
Osim toga upozoravam vlasnike pasa svih dobnih kategorija da šetnje u ljetnim
mjesecima po velikim vručinama Vašem ljubimcu mogu biti štetnije od kratke šetnje samo
da obavi nuždu. Ne brinite bez obzira što su vručine sve češće i duže, neće izgubiti
kondiciju ako se kroz ljetni period šeće kraće i manje.
Posljedice nažalost mogu biti daleko pogubnije za ljubimca- zato pozivam sve odgovorne
vlasnike na oprez po ljeti.
UBODI INSEKATA I ZMIJA
Još jedna nepogodnost ljetnih mjeseci su ubodi pčela, osa i sličnih insekata.
Gdje god da je ova napast ubola Vašeg ljubimca ne paničarite- pokušajte izvaditi žalac i
nakon toga na ubodeno mjesto stavite led.
Ukoliko je ubod u području usta ili nosa potražite veterinara jer u tom slučaju zbog otoka
mekih tkiva može doći do otežanog disanja ili gutanja, pa čak i do gušenja.
U slučaju alergije na ubod insekta, situacija nije tako ležerna, jer tip alergije može biti i
anafilaktički-hitno jurite veterinaru ako primjetite da nakon uboda pas tetura, otiču mu
oči, njuška, lice…
Ukoliko je Vašeg ljubimca ugrizla zmija otrovnica požurite do veterinara, nemojte
gubiti vrijeme na razne lokalne obrade ( zarezivanje, isisavanje otrova, paljenje i sl.)- ne
pomažu.
NAJČEŠĆE BOLESTI PASA
1. ŠTENEĆAK
To je akutna do kronična virusna bolest koja najčešće napada mlade pse slabijeg
imunološkog stanja, ali je jednako opasna i za odrasle pse.
Virus se prenosi direktnim i indirektnim kontaktom, pa nije opasan samo direktan
kontakt s oboljelom životinjom, već našem štencu virus može donijeti i svaki predmet
ili biće koji je bio u kontaktu sa zaraženom životinjom ili predmetima iz njezine okoline.
Bolest se javlja u više oblika od kojih je najteži nervni oblik.
Počinje katarom svih sluznica pa su prvi simptomi u obliku visoke tjelesne temprature,
crvenilo svih sluznica, a naročito oka. Iz očiju se cijedi jaki gnojni iscjedak. Učestalo se
javlja upala pluća, želuca i crijeva, pa dalje imamo učestalo povraćanje i često krvavi
proljev.
Promjene nastaju i na koži, naročito po trbuhu. U kroničnim oblicima bolesti česta su
orožnjavanja nosa i mekuši nogu.
Najčešće iza ovih simptoma nastupa živčani oblik koji može dovesti do tikova,
epileptičnih napada, paralize…
Smrtnost je vrlo visoka usprkos pravilno i na vrijeme poduzetoj terapiji, a naročito
kod pojave nervnih simptoma.
Redovitim procjepljivanjem štenaca i odraslih pasa jednom godišnje, učestalost ove
bolesti je znatno smanjena pa se danas javlja gotovo sporadično.
Zbog toga nemojte olako shvatiti ili propustiti koje cijepljenje protiv ove bolesti kod
šteneta, a naročito vodite računa da svog odraslog ljubimca jednom godišnje
procijepite protiv ove bolesti kroz cijeli njegov život.
2. PARVOVIRUSNI GASTROENTERITIS PASA
To je akutna virusna bolest najčešće štenadi od 5 tjedana starosti pa na dalje. Mogu
oboljeti psi svih dobnih kategorija, iako odrasli psi najčešće ipak obole u lakšem obliku
bolesti. Simptomi su tipični i prepoznatljivi: bolest počinje naglim gubitkom apetita,
potištenošću i učestalim povraćanjem u kojem može biti krvi već prvi dan. Drugi dan se
pojavljuje jak i učestali krvavi proljev vrlo neugodnog i tipičnog mirisa. Tjelesna
temperatura može u početku bolesti biti povišena, ali vrlo brzo pada ispod normale.
Životinja vrlo brzo dehidrira, naročito štenad što je i glavni uzrok uginuća.
Uz opisane promjene u toku bolesti može nastati i upala srčanog mišića.
Liječenje treba započeti što ranije infuzijama koje se daju i po nekoliko puta na dan, uz
ostalu simptomatsku terapiju. Bolest je bez liječenja smrtonosna, a uz pravilnu terapiju i
veliki angažman vlasnika i veterinara , uspijemo spasiti neki broj oboljelih ljubimaca.
I protiv ove bolesti postoje cjepiva kojima se također životinje u štenećoj dobi procjepljuju
tri puta, a kasnije docjepljuju jednom godišnje kroz cijeli život.
Vrlo sličan parvovirusnom gastroenteritisu pasa je CORONAVIRUSNI GASTROENTERITIS , i
često ga je klinički nemoguće razlikovati od parvovirusnog.
Za razlikovanje Parvovirusnog gastroenteritisa od Coronavirusnog gastroenteritisa
koristimo brze snap testove.
Terapija je u suštini ista, simptomatska, osim što za prve dane liječenja Parvovirusnog
gastroenteritisa postoji serum koji znatno olakšava liječenje.
3.BJESNOĆA
Bjesnoća je akutna virusna zarazna bolest svih toplokrvnih životinja i čovjeka koja
zahvaća središnji živčani sustav, te izaziva upalu mozga i leđne moždine s promjenama u
ponašanju kao što su preosjetljivost na vanjske podražaje, tupost i paraliza. Bolest se
prenosi ugrizom zaražene životinje, a virus se u slini pojavljuje 10 dana prije prvih
simptoma bolesti. Bolest je proširena gotovo u svim zemljama svijeta i neizlječiva je.
Poznata je još od antičkih vremena, a prvo pravo sredstvo u borbi protiv nje pronašao je
1885. god. Pasteur, pripremivši cjepivo protiv bjesnoće. Izvori zaraze su bolesne životinje i
životinje uginule od bjesnoće.
Razlikujemo dva tipa bjesnoće: urbana bjesnoća kojoj su glavni prenositelji psi i mačke, i
silvatična bjesnoća kojoj je glavni prenositelj lisica.
Inkubacija može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, ali je najčešća između 14
dana i 3-6 tjedana.
Kod pasa bolest u pravilu traje 2-13 dana s manje ili više tipičnim simptomima bolesti.
Slika bolesti može se podijeliti u 3 stadija:
1.st. Melancholicum: očituje se simptomima poremećene svijesti, pas se nerado odaziva na
poziv, skriva se, laje bez razloga, razdražljiv je, nerado uzima hranu, ali uzima u usta
strane predmete, otežano guta zbog paralize ždrijela, ne može piti, slini i ima izraziti strah
od vode. Taj stadij traje 3 dana
2.st. Excitatones: javljaju se spontane ekscitacije, halucinacije i bješnjenja; pas se otrgne s
lanca, grize sve do čega stigne, napada ljude, druge životinje i predmete koji mu se nađu na
putu. Obično odluta od kuće, a glas mu je promukao, usta su često krvava od ozljeda i
zapjenjena
3. st. Paralysis: nastupa potpuna paraliza ždrijela, žvačne muskulature jezika i na kraju
zahvaća noge i tijelo te životinja ugiba od gušenja.
Bjesnoću nemožemo liječiti i redovito je smrtonosna.
U RH bjesnoća se suzbija po zakonu.
Profilksa je utoliko važnija jer se samo uspješnom profilaksom bjesnoće kod životinja može
prevenirati bjesnoća kod ljudi.
U preventivne mjere protiv bjesnoće u prvom redu spada cijepljenje svih pasa starijih od
tri mjeseca, jednom godišnje.S obzirom da je RH proglašena zemljom slobodnom od
bjesnoće, cijepimo štence s tri mjeseca, za godinu dana ponavljamo vacinaciju i ako je ista
obavljena unutar 365 dana od prve, vrijedi dvije ili tri godine. U sklopu nastojanja
smanjivanja opasnosti od bjesnoće treba svakako uključiti i procjepljivanje mačaka jer su
one pravi lovci, često u dodiru s glodavcima, te često u međusobnim sukobima.
PSE SE NE SMIJE CIJEPITI 10 DANA AKO SU NEKOG UGRIZLI.
4. LEPTOSPIROZA
Leptospiroza je akutna septikemijska zarazna bolest uzrokovana bakterijama iz roda
Leptospire
Životinja se zaražava peroralno ili preko kože, naročito za vlažnijih godišnjih doba.
Vrlo česti izlučivači bakterija su glodavci kod kojih se bakterija u mokraći izlučuje i više godina.
Zaraženi pas je u početku bolesti miran, tužan, bez apetita, povišena mu je tjelesna
temperatura i pokazuje bolnost slabinskih i bedrenih mišića (zanosi u hodu), ubrzo počinje
povraćanje, a sluznice i koža postaju žute. Nakon 7 dana bolesti bakterije se iz krvotoka
povlače u bubrežne tubule pa i simptomi tada potiču od zatajenja bubrega. Najčešće je
bolest u pasa smrtonosna usprkos poduzetoj terapiji antibioticima .
Protiv najopasnijih sojeva postoji cjepivo, a procjepljuje se zajedno sa štenećakom i
parvovirusnom infekcijom pasa.
Bolest je zoonoza što znači da se prenosi i na ljude.
5 .TETANUS
Tetanus uzrokuju toksini bakterije Clostridium tetani koja se dobro razvija u živom
tkivu bez prisustva zraka.
Otrovi koji pri tom nastaju oštečuju živčano tkivo izazivajući jaki grč mišičja.
Dakle, za nastanak bolesti mora postojati neka rana koja se brzo zatvara: to može biti
neka duboka ubodna rana, duboka posjekotina čiji rubovi se brzo zalijepe ili obična rana
nastala nakon ispadanja mliječnih zuba.
Bakterija Cl. tetani ima posvuda oko nas u tlu, odakle brzo mogu prodrijeti u ranu. Bolest
počinje najčešće grčenjem žvačne muskulature, što se primjećuje po tome što pas ne može
lajati, ne uzima hranu iako joj prilazi i ne mogu mu se otvoriti usta zbog grča. Kasnije se
javlja grčenje mišića za pokretanje pa životinja ne može hodati već leži u grču, glave visoko
podignute, često svinute prema leđima, plitko diše a lice izgleda kao da se smije. Teški
oblici bolesti traju 2-3 tjedna i životinja može uginuti zbog grča dišne muskulature. Ipak je
češći blaži tok bolesti, koji uz terapiju i njegu prolazi brže. Moram napomenuti da je
tetanus kod pasa i mačaka ipak relativno rijetka bolest.
Postoji i serum koji se može dati kod tipičnih povreda preventivno, ali oprez zbog
mogućeg anafilaktičnog šoka – ne treba ga davati kod svake ogrebotine, to ostavite da
procijeni veterinar.
BOLESTI KOJE PRENOSE KRPELJI:
1. KRPELJNI MENINGOENCEFALITIS
Osim u prijenosu piroplazmoze krpelji, nažalost,posreduju i u prijenosu jedne puno
opasnije ali na svu sreću i rjeđe bolesti- krpeljnog meningoencefalitisa.. Ovo je virusna
bolest koja uzrokuje upalu mozga i moždanih ovojnica. Klinička slika (simptomi) su vrlo
raznoliki. Početak bolesti najčešće je karakteriziran nemirom, pas se ne može smiriti, laje,
cvili, stalno nekud šeta, ponekad ukrug. U toj fazi bolesti mogu se pojaviti i grčenja . Nakon
nekoliko dana pas postaje mirniji, pospaniji, može zapasti u dubok san koji može potrajati i
duže vrijeme. Ova vrlo opasna bolest na sreću je rijetka.
2. PIROPLAZMOZA
Najraširenija bolest kod nas svakako je ova parazitarna bolest koju prenose
zaraženi krpelji.
Krpelj ubacuje u krvotok psa Babesiu canis i taj parazitira u eritrocitima (crvenim krvnim
tjelešcima) koje razara. Time smanjuje njihov broj i izaziva anemiju s jedne strane a s druge
svojim štetnim produktima uzrokuje otrovanje organizma koje se očituje naglim i jakim
povišenjem tjelesne temperature i na više od 40 stupnjeva Celzijevih, općom slabosti i
malaksalošću, totalnom nezainteresiranošću za hranu, ali i za bilo što drugo.
Sluznice su u početku blijede, a ubrzo postaju žute, mokraća i stolica postaju
narančaste. Ubrzo mokraća postaje krvava.
Bolest nastupa naglo i brzog je toka, ali je liječenje najčešće djelotvorno, s time što ga
treba provesti na vrijeme.
Po započetoj terapiji poboljšanje je gotovo jednako brzo kao i nastanak bolesti, ali ovdje
leži problem za vlasnika. Nakon nekoliko dana teške bolesti pas se oporavio, ali za
obnavljanje eritrocita potrebno je minimum 3 tjedna. Ovo je period koji bi pas trebao
strogo mirovati da ne bi došlo do oštećenja preopterećenog srca i ostalih organa.
Tu počinje muka za vlasnike.
Ipak treba napomenuti da nakon preboljenja uzročnik ostaje u organizmu: miruje u jetri i
slezeni, odakle ga ne možemo iskorijeniti. U raznim stresnim situacijama za psa ili u tijeku
drugih bolesti, poroda i sl., on se može aktivirati, ponovno ući u krvotok i izazvati recidiv
bolesti bez ponovnog zaražavanja.
Najbolja preventiva protiv ove bolesti leži u borbi protiv krpelja. Učinkovita zaštita od
krpelja bit će najbolja prevencija piroplazmoze.
NEKE ČEŠĆE BOLESTI PASA
1.PRETILOST
Pretilost ili pretjerana sklonost debljanju nažalost je sve učestalija bolest naših
ljubimaca.
Najčešće je to posljedica prevelike količine hrane koju im dajemo, a koju oni zbog premalo
kretanja nemogu potrošiti. No, pretilost može biti i posljedica nekih bolesti, hormonalnih
poremećaja, nekih tumora i sl. Od pretjerane debljine u životinja se vrlo brzo oštečuje
krvotok, a naročito srce koje mora mnogo napornije raditi kako bi protjeralo krv kroz
nerazmjerno povećanu masu tijela. Pretilost uvjetuje i masne degeneracije ostalih
parenhimatoznih organa čime se značajno skraćuje život našim ljubimcima. Da ne govorimo
o povećanom opterećenju kostiju i zglobova, a naročito kralježnice, koja kod pretilih pasa vrlo brzo
strada.
U svakom slučaju, ovaj problem molim ozbiljno shvatite i svaki put kad Vas Vaš ljubimac «tako milo
gleda da mu nemožete odoljeti» sjetite se da ste mu sa svakim zalogajčićem skratili život. Danas
postoje mnoge gotove medicinske hrane koje su pripremljene za reduciranje tjelesne težine,
UZ GOTOVU HRANU U SURADNJI S
VETERINARSKOM AMBULANTOM „KASTOR I DAR“ NUDIMO KOMPLETAN PROGRAM
MRŠAVLJENJA.
Ako psu uz takav režim povećamo i kretanje, rezultat sigurno neće izostati a Vaš će Vam
ljubimac biti zahvalan.
2.DIABETES MELLITUS ILI ŠEČERNA BOLEST
Baš kao i ljudi, i psi, ali i mačke vrlo često oboljevaju od šečerne bolesti.
U nastanku bolesti bitni su predisponirajući faktori od kojih na prvom mjestu ističemo
debljinu, dvostruko češće se javlja kod kuja neposredno prije tjeranja, a postoje i
pasminske sklonosti: patuljasti pinč, pudl, jazavčar, patuljasti šnaucer i beagle su pasmine
visokog rizika. Kod mačaka puno češće obolijevaju muške životinje nego ženske.
Bolest se najčešće javlja u dobi od 6-9 god života Vlasnik obično primjeti da životinja pije
puno vode, puno i često mokri, bezvoljna je, a usprkos dobrom apetitu mršavi.
Najčešći tip Diabetes melitusa kod pasa ali i kod mačaka je inzulin ovisan dijabetes koji
nastaje zbog apsolutnog ili relativnog pomanjkanja inzulina u organizmu.
Ovaj poremećaj dovodi do nakupljanja šečera u krvi (hiperglikemija) i izlučivanja šečera
u mokraći (glikozurija), a tkiva su gladna. Zbog ovih promjena jetra počinje proizvodnju
energetskih nadomjestaka- ketona. Kad proizvodnja ketona prijeđe graničnu zonu tijela,
dolazi do metaboličke ketoacidoze.
Sada životinja ima vrlo intenzivan miris po acetonu, apatična je, ne jede, povraća.
Ovo stanje je za životinju izrazito opasno i bez odgovarajuće terapije brzo dovodi do
uginuća.
U praksi gotovo sve životinje dijabetičari trebaju terapiju inzulinom koji se daje najčešće
2 puta dnevno injekcijama. Osim inzulina ove će životinje morati biti na strogoj dijeti koju
će odrediti veterinar kao i doze inzulina. Najčešće se radi o gotovim hranama specijalno
pripremljenim za ovu vrstu bolesti.
Iako će Vam se u početku činiti da je provođenje liječenja Vašeg ljubimca jako
komplicirano i zahtjevno, ubzo ćete vidjeti da su gotovo svi početni problemi nestali i da je
Vaš ljubimac sretan i zadovoljan kao i prije nastanka bolesti.
Ukoliko se bolest ne liječi i ne kontrolira, vrlo brzo nastaju komplikacije, koje mogu biti
smrtonosne, pa je zbog toga vrlo bitno rano prepoznati simptome i odvesti životinju
veterinaru prije nastupa komplikacija.
3.SEBOREA
To je bolest lojnih žlijezda u koži, a uzrok joj do sada nije poznat.
Pretpostavlja se da dolazi do nekih promjena u metabolizmu koje dovode do ove
bolesti.
Prepoznaje se po pretjeranom lučenju loja po koži i dlaci i jakom prhutanju. Pritom se
javlja i karakterističan miris po užegloj masti. Kasnije počinje padati dlaka, a koža
podliježe raznim upalama, infekcijama i sl. promjenama.
Bolest se ne može izliječiti, ali se može liječiti simptomatski, čime se znakovi mogu znatno
ublažiti i psu olakšati život.
Ovoj bolesti naročito su predisponirane neke pasmine pasa: njemački ovčari i češće se
javlja sezonski u kasno proljeće i ljeto.
4.UPALA ANALNIH VREĆICA
U neposrednoj blizini analnog otvora kod pasa i mačaka nalazi se par mirisnih vrećica.
One su, u stvari, skladište za sekret koji luče mirisne žlijezde.
Fiziološki se vrećice prazne prilikom obavljanja velike nužde, pa ćete često na kraju stolice
vidjeti da je izašlo par kapi tekućine- to je sekret analnih vrećica i time pas obilježava svoj
teritorij.
Kako je u gradovima broj pasa vrlo velik, to je i potreba za stvaranjem tog sekreta i
obilježevanjem teritorija povećana. S druge strane, dovoljno je nekoliko mekših ili
oskudnijih stolica da dođe do zastoja u pražnjenju sekreta i nakupljanju sekreta u analnim
vrećicama. Vrlo brzo tako prepunjen sadržaj dovodi do gnojne upale vrećica i resorpcije
tako promjenjenog sadržaja. To rezultira preosjetljivošću organizma i kože, koja počinje
burno reagirati na podražaje na koje inače ne bi: npr. dovoljna je jedna buha na ovako
preosjetljivu kožu pa da se pas počne nesnosno svrbiti i brzo se pojavljuju opsežne
promjene po koži. Liječenje upaljenih mirisnih vrećica je najčešće dosadno i dugotrajno, a
kod predisponirajućih pasa i vrlo često bolest periodički recedivira.
5 .PYOMETRA ILI GNOJNA UPALA MATERNICE
Kod kuja i mačaka starije dobi vrlo često se javlja gnojna upala maternice.
Ova bolest, nažalost, napada sve kuje osim onih steriliziranih kod kojih je prilikom
sterilizacije odstranjena i maternica, najčešće nakon 5. god. života. Nastaje na
hormonalnoj osnovi koja dovodi do upalnih promjena na endometriju , gdje onda počinje
nakupljanje gnoja.
Bolest se javlja u dva oblika: zatvorena i otvorena upala maternice.
Kod otvorene pyometre gnoj se iz prepunjene maternice dijelom cijedi kroz otvoreni
cervix van, pa će u tom slučaju vlasnik primjetiti da kuja ima smrdljivi vaginalni iscjedak.
Kod zatvorene pyometre cerviks je zatvoren i gnoj se ne cijedi van, već se kumulira u
maternici.
U maternici se može nakupiti i više od litre gnoja koji izaziva intoksikaciju cijelog
organizma, a može dovesti i do septikemije (sepse).
Takvo stanje u organizmu izaziva i određene simptome.
Tako vlasnik najčešće primjećuje da, nakon produženog tjeranja, njegova ljubimica pije
puno više vode nego prije, puno mokri, slabije jede ili potpuno odbija hranu, mirna je,
apatična i nezainteresirana za okolinu.
Ukoliko se Vaša životinja ovako ponaša nemojte čekati, požurite do veterinara.
Postoje pokušaji konzervativnog liječenja kuja, no uglavnom se nakon nekoliko ciklusa
bolest vraća.
Ova bolest se uspješno liječi jedino kirurškim odstranjivanjem bolesne maternice .
6.LAŽNA TRUDNOĆA
Slijedeća bolest kojoj su sklone gotovo sve nesterilizirane kuje je lažna trudnoća ili
pseudograviditet.
Lažna trudnoća nastupa približno 2 mjeseca nakon tjeranja.
Ovaj psihološko-hormonalni poremećaj kod kuja dovodi do stanja vrlo sličnog pravom
graviditetu: mliječna žlijezda luči mlijeko, kuja uređuje mjesto gdje će imati leglo, nosi
igračke i prema njima se odnosi kao prema štencima, neće jesti…
Problem nastaje kad zbog nakupljenog mlijeka dođe do upale mliječne žlijezde.
Tu nemojte čekati, odmah posjetite veterinara.
7.TUMORI
Nažalost, kao i kod ljudi i kod naših ljubimaca su različite novotvorevine sve češći uzrok
uginuća.
Tumori kod pasa mogu biti benigni i kao takvi znatno manje opasni. Oni životinju
ugrožavaju samo mehanički ako svojom veličinom pritišću neki organ ili životinji smetaju
pri kretanju i sl..
Znatno su opasniji maligni tumori koji brzo rastu, skloni su metastaziranju i životinju brzo
iscrpljuju i dovode do uginuća.
Liječe se kirurškim uklanjanjem i kemoterapijom kod nekih vrsta tumora.
Mogu se javiti na gotovo svim organima: koži, zubnom mesu, kostima, testisima, mlječnoj
žlijezdi, plučima, jetri…
Ipak ne paničarite, nije svaka kvržica na Vašem psu odmah maligni tumor.
STERILIZACIJA KUJE DA ILI NE ?
Kupili ste žensko štene i sad se pitate što raditi.
Živite u stanu i ne želite, odnosno ne možete imati leglo, a opet, strah Vas je operacije.
Ova odluka mora biti isključivo Vaša, a ja ću Vam pomoći u nekim dilemama oko toga.
Žensko štene spolno dozrijeva u dobi od 6-9 mjeseci, kada nastupi prvo tjeranje.
Odrasla kuja se tjera 2 puta godišnje po 3 tjedna. Ta tri tjedna oko kuće ćete imati zavidan
broj zaljubljenika koji će često i međusobnom borbom pokušati osvojiti srce svoje drage, a
Vi kroz taj zaljubljeni koridor morate proći svaki put kad vodite ljubimicu da obavi nuždu.
Ovo je ponekad vrlo nepraktično u gradovima gdje ni susjedi u ovoj situaciji baš ne uživaju.
Slijedeći problem su lažne trudnoće koje nastupaju približno 2 mjeseca nakon tjeranja.
Ovaj psihološki poremećaj kod kuja dovodi do stanja vrlo sličnog pravom graviditetu:
mliječna žlijezda luči mlijeko, kuja uređuje mjesto gdje će imati leglo, nosi igračke i prema
njima se odnosi kao prema štencima, neće jesti…
Problem nastaje kad zbog nakupljenog mlijeka dođe do upale mliječne žlijezde. Tu
nemojte čekati, odmah posjetite veterinara.
Osim ovih neugodnih, ali relativno bezopasnih događaja, nesterilizirane kuje znatno češće
obolijevaju od pyometre i karcinoma mliječne žlijezde u starijoj dobi. S druge strane
sterilizirane kuje ne mjenjaju narav i ne postaju mirnije kako se često misli, ali… zbog
nedostatka hormona sklonije su debljanju. Ipak, ne zaboravite- neće se udebljati ako joj
ne dajete veće količine hrane od potrebne.
Kao posljedica sterilizacije kod određenog broja kuja dolazi do inkontinencije (nevoljno
isticanje mokraće). To nije opasno, a lako se može kontrolirati davanjem nekih lijekova u
hrani..
I sada pitanje: trebamo li čekati da prođe godinu dana i ima leglo i kada je najbolje vrijeme
za sterilizaciju?
Postoje dvije metode – obje jednako dobre:
Jedna je da se žensko štene sterilizira prije nastupa spolne zrelosti, tj. neposredno prije
prvog tjeranja, u dobi 4-6 mjeseci. Ovom metodom znatno ćemo smanjiti vjerojatnost
pojave pyometre i karcinoma mliječne žlijezde u budućnosti.
Ipak, ako ste propustili ovu priliku, kuja se može sterilizirati i kasnije, a leglo može imati
ako ga želite, ali ne mora.Za sterilizaciju je bitno da se kuja ne tjera, a najčešće ju
dogovaramo 4 mjeseca nakon tjeranja kad je hormonalni status najpovoljniji za to.
A sada molim nemojte zabrinuto gledati u svog ljubimca i razmišljati ne boluje li od neke od ovih groznih bolesti, a da Vi to možda niste primjetili, radije uzmite lajnu, lopticu u ruke i uživajte u zajedničkoj igri, pothvatima i druženju.
